Hoće li Vladine mjere uspjeti? Novotny: Intenzitet mora imati snagu šoka na tržištu

Premijer Andrej Plenković danas je predstavio Vladin paket antiinflacijskih mjera, kao važan alat u zaštiti građana od prelijevanja rasta cijena energenata na ostale cijene. Njegovim riječima, cilj paketa mjera je zadržavanje potpore građanima i gospodarstvu, kada je riječ o cijenama energenata, prije svega struje, plina, naftnih derivata, sniženih stopa PDV-a i paketa pomoći. Na predstavljene mjere nižu se reakcije, a za N1 studio uživo o mjerama je govorio i ekonomski analitičar Damir Novotny.

Novotny objašnjava donesene mjere kao kompoziciju antiinflacijskih mjera i mjera koje bi trebale pomoći umirovljenicima, onima koji su ugroženi, da se njihov položaj popravi i da njihovi dohodci narastu kako bi mogli izdržati inflaciju.

Novotny tumači: "Pojednostavljeno, inflacija je u Hrvatskoj posljedica dva pritiska. Jedan je vanjski, koji dolazi s tržišta energenata, i drugi je unutrašnji koji je zapravo posljedica Vladinih ekspanzivnih fiskalnih politika - pa bih ja odmah pozdravio Vladinu najavu i Vladin smjer da se smanji javna potrošnja, da se tu naprave neke uštede i da se doista ne dolijeva ulje na vatru inflacije time što Vlada više troši, povećava plaće iznad razine produktivnosti u javnom sektoru. I u tom kontekstu bih rekao da je to dobar smjer. Ovisi hoće li biti ta mjera uspješna u zaustavljanju rasta cijena."

Novotny kaže kako ne možemo očekivati da će cijene pasti na onu razinu kakve su bile prije početka inflacijskog ciklusa: "Ali da bi bila uspješna u usporavanju rasta cijena, intenzitet te mjere bi morao biti snažan, mora imati snagu šoka na tržištu. Ukoliko to bude snaga mekanog slijetanja, bojim se da neće ostvariti taj učinak. Ali smjer mjere je dobar."

Dodaje: "U pogledu ovih drugih mjera koje su se pokazale ovako-onako neučinkovite, kao što su recimo limitiranje nekih cijena ili proširenje tog popisa, ograničavanje cijena, to je više, rekao bih, politička mjera - ona nije iz asortimana antiinflacijskih mjera koje vlade mogu poduzimati iz svog domena, dakle fiskalnih politika."

Vrativši se na problem ograničavanja plaća u javnom sektoru, Novotny kaže: "Hrvatska vlada ima tu sad domaću zadaću da obuzda taj rast domaće agregatne ukupne potražnje, koja se u velikoj mjeri generira iz državnog sektora, iz javnog sektora, povećanjem plaća, povećanjem potrošnje... Naime, u inflaciji najbolje prođe u biti Vlada jer ona kroz PDV dobije više novca i onda može više trošiti. I onda kad više troši, ona dolije ulje na vatru. I ekonomska teorija je protiv toga, a i empirija", ističe. Kaže, također, kako bi Vlada morala sa sindikatima sklopiti nekakvu vrstu dogovora kako se ne bi vršio pritisak na javni sektor:

"Sindikati su fokusirani na javni sektor i plaće u javnom sektoru. Plaće u privatnom sektoru su rezultat ponude i potražnje na tržištu rada i tu je ključni faktor produktivnost - ja ću platiti onog radnika koji mi može donijeti više prihoda sa svojim radom, pa ćemo podijeliti taj prihod", kaže, a na komentar kako se poslodavci žale da zato što rastu plaće u državnom sektoru, da su na taj način i oni primorani na povećanje plaća, odgovara:

"Djelomično je to točno, ali ne baš potpuno, jer na tržištu rada mi imamo manjak, s obzirom da smo mi radno intenzivna ekonomija, u većini slučajeva imamo manjak radne snage u građevinskom sektoru, u turističkom sektoru, tako da se tu zapravo formiraju plaće kao rezultat ponude i potražnje na tržištu rada."

"U svakom slučaju, ova mjera pokušaja obuzdavanja javne potrošnje, smirivanja, mogla bi imati učinak ako bi bila dovoljno intenzivna, dakle, više milijardi, ne jedna milijarda ušteda, nego više milijardi i to bi imalo smisla. Smanjivanje tih transfera iz državnog proračuna, da se nekom poklanja novac, to bi isto tako moglo imati smisla.

Što se tiče ublažavanja utjecaja inflacije na neke socijalne skupine, Novotny kaže, to nisu antiiflacijske mjere: "To nije mjera borbe protiv inflacije. To je mjera ublažavanja posljedica inflacije, to su dakle socijalne mjere. Tu bih ja podržao ovu Vladinu mjeru ukidanja poreza na mirovine, koja ionako nije imala smisla. Po mom dubokom uvjerenju, taj porez je bio potpuna besmislica. Jer ako ja moram platiti porez iz mirovine koja ode u državni proračun, onda državni proračun vrati umirovljenički, jer jednostavno nema dovoljno novca za isplatu, onda to nema nikakvog smisla, to je samo kolanje novca iz jednog džepa u drugi", kaže ekonomski analitičar.